Praznovanje 200-letnice rojstva matere Margarete Puhar v Zemunu

17. marec 2018 - 21:06 -- s. Polonca Majcenovič

Že dlje časa smo se z molitvijo in razmišljanjem pripravljale za praznovanje 200 letnice rojstva naše ustanoviteljice Matere Margarete Puhar. 6 marec je rojstni in smrtni dan Matere Margarete, zato danes vse naše skupnosti v svetu in tudi naša skupnost veselo praznuje in se spominja njenega bogatega in požrtvovalnega in življenja predanega Bogu.

Sveta maša je bila ob 7.30 zjutraj v naši kapeli, lepo okrašeni s cvetjem in sliko Matere Margarete. Sveto mašo so darovali gospod župnik Jozo Duspara in Gospod Aleksandar Kovačević. Gospod župnik je v pridigi izčrpno in lepo povedal o življenju in delovanju Matere Margarete. "Mati Margareta je poslušala in se odzvala, odgovorila Božjemu klicu narediti korak osamosvojitve in ustanovitve nove Kongregacije v Mariboru. Bila je velikodušna, ustvarjalna, skrbna mati sirotam otrokom, mladini vzgojiteljica in učiteljica, poučevala je starše otrok. Gradila je samostan v Mariboru, bila je novinkam in mladim sestram vzgojiteljica in učiteljica. 

Veliko je molila in v molitvi je črpala moč. Posebna molitev ki jo je krasila nočna molitvena ura pred Najsvetejšim Zakramentom. Tudi sedaj sestre molijood 5 na 6 v mesecu po noći, vsaka sestra moli  po eno uro.Naše sestre v Zemunu nadaljujejo to molitev. Molijo v različne namene Cerkve, tudi za vas in vaše namene je rekel g.župnik. Od Matere Margarete se naučimo da vztrajamo v molitvi in da zaupamo v Božjo Previdnost in položimo vse v Jezusovo Srce.

Po sveti maši smo stopili v okrašeno obednico na agape, Naši župljani so bili zelo zadovoljni in so rekli, da je vse nepozabno in da so se čutili kot eno srce in ena duša. Me sestre se ti zahvaljujemo, Gospod naš Bog, za našo častito Mater Margareto Puhar, ki nas je s svojo  besedo in svojim požrvovalnim življenjem dvigala, spodbujala in učila da je edino Bog naša ljubezen in naše vse.

sestre iz Zemuna.

Zemun, 13. 3. 2018

 

Propovijed  sestrama sv. Franje u Zemunu

Jedan od najčešćih naziva za Blaženu Djevicu Mariju jest „majka”. Ona je majka Isusova i, kako nam evanđelja svjedoče, Majka Crkve. Bitni ud Crkve jesu i redovnici i redovnice, osobe posvećenog života.Mnoge redovnice ispred svoga imena nose ime Marija a to znači da se na poseban način daruju BDM. Stoga bih želio ovo razmatranje usmjeriti na život Bogu posvećenih osoba u svjetlu života Majke Božje. Htio bih s Vama i našim redovnicama podijeliti kako Marija može biti mjerilo  redovničkog života? Redovnici i redovnice polažu zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće i to su tri “stupa” koja su na neki način temelj njihova života.

Majka poslušnosti

Već u prvom poglavlju Lukina evanđelja vidimo Marijinu poslušnost. Anđeo joj navješćuje da će biti majka Sina Božjeg, da će začeti po Duhu Svetom. Marija se pitala i razmišljala o tom pozivu i nebeskom daru, ali odgovor je: „Neka mi bude po riječi tvojoj!” Koliko se često  redovnci nađu  u situaciji da ne znaju  kako postupiti, što učiniti jer nam je poglavar nešto rekao. Mnogi sveci svjedoče o tome kako sam Bog govori po poglavarima što činiti i kroz njih nam očituje svoju volju. Gledano ljudski, to nema nikakvog smisla jer zna se dogoditi da poglavari prema ostalim članovima zajednice  nerazumno ili nepravedno, a ako nemamo blizak odnos s Isusom, nikada ne ćemo uvidjeti da su mnoge zabrane ili za nas negativni odgovori bili zapravo prilika za posvećenje.

Marija je bila do kraja uronjena u Riječ, događaje je pohranjivala u svom srcu i često o njima razmišljala. Smisao redovničkog života jest posvećenje duša, stoga bi se svaki redovnik trebao zapitati želi li zaista biti svet i potpuno predan Kristu ili pokušava Kristov život u sebi suobličiti mjerilima svijeta? Marija nam pokazuje da se moramo vraćati na izvore milosti – sakramente i osobnu molitvu. Biti uronjen u Krista i često predavati svoj život u Njegove ruke. On kaže: „Bit će ti kako si vjerovao…”, a ako vjerujem da mi Bog govori po poglavarima, sigurno rezultati neće izostati. Kada i kako nije naše da znamo. Jedno je sigurno: Bog sve na dobro okreće onima koji ga ljube.

Majka siromaštva

U govoru o siromaštvu često pomislimo na najsiromašnije i najbjednije koji nemaju ni što jesti niti gdje leći. No ovdje nije riječ o tome jer Marija je imala dom i što jesti, a ipak je opsluživala sveto siromaštvo do kraja. Srce naše Majke nije bilo privezano uz zemlju, već uz Boga. Kako je već rečeno, uvijek je bila na izvorima milosti i to joj je uvelike olakšalo težak život. Život redovnika jest život ljudi kojima, kako kaže sv. Terezija Avilska: „samo Bog dosta je”. Nerijetko smo prevareni od Zloga da ljudi izvan samostana dobro žive. No istina je drugačija – ljudi su siromašni i sami. Zbog toga redovnike zavjet siromaštva treba učiniti radosnim svjedocima siromašnog Krista.

Tko ima Boga u svom srcu, za drugo nema mjesta. Nerijetko ljudi znaju prigovarati Bogu posvećenim osobama da žive prebogato. To je donekle i istina, treba biti oprezan i čuvati se sablazni, no savršenstvo kršćanskog života nije u bijedi, siromaštvo nije cilj, već sredstvo posvećenja. Događalo se kroz povijest redovništva da su se neki redovnici koji su živjeli potpuno siromaštvo ponašali oholo i bahato držeći se višima od drugih. Sigurno to nije siromaštvo koje je Bogu milo. Pravi odgovor daje nam sv. Pavao govoreći da zna obilovati i oskudijevati jer sve može u onome koji ga jača. Dakle, siromaštvo je sredstvo kojim postajemo slobodni za Krista i za služenje braći ljudima, da nismo zatvoreni u sebe, nego da vidimo potrebe drugih – kao Marija prema Elizabeti ili na svadbi u Kani. Potrebno je moliti Mariju, Majku Srdaca, da nam izmoli srce kao njezino, srce koje ljubi siromahe i siromaštvo.

Majka čistoće

Pod čistoćom ne mislimo na čistoću odjeće ili isključivo na celibat, iako krepost čistoće uključuje oboje. Krist nam govori: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.” Svi mistici i svjedoci Marijinih ukazanja svjedoče da je ona najljepša među ženama i svim ljudima, a razlog je u njezinoj čistoći, kojoj je nagrada neprestano gledanje Boga licem u lice. Na Mariji odsijeva lik Slavnog Trojstva.

Tako i redovnici po svojoj čistoći postaju slika neba na zemlji, simbol budućeg i novog života u kojem je Bog sve u svemu, jer „gore” nit’ se žene nit’ se udaju, anđelima su slični. Ovo je osobito aktualno danas kad živimo u hiperseksualiziranom društvu u kojem se sve vrti oko putenosti, strasti i požude. Mnogi mladi uvjereni su da je to vrhunac užitka na zemlji i donekle su u pravu. No taj užitak je kratkog vijeka i ostavlja uvijek neke praznine i nezadovoljstva u nama. Zato redovnici poput Marije trebaju svojom čistoćom, svetim životom i molitvenim žarom biti svjedoci potpune i trajne radosti koja ne prolazi.

Povijest nam svjedoči da ovo nisu neki nedostižni ideali jer je mnoštvo muževa i žena herojski, poput Marije živjelo sveto, obdržavajući svoje zavjete. Jedan od njih je i sv. Franjo Asiški kojeg su još zvali i „Alter Christus” (drugi Krist), no taj naziv svakako bez premca pripada Isusovoj Majci koja ga je najsavršenije nasljedovala. Pritom ne zaboravimo da su i Marija i Franjo bili svjesni da su „drugi”. Kristu jedinom pripada prvo mjesto. Neka ovo bude mjerilo svim kršćanima u njihovu djelovanju,a na poseban način svim Bogu posvećenim osobama.

djelomično preuzeto od fra Ivan Đuzel